Hrvoje Orlović je diplomirani grafički dizajner koji živi i radi u Svetom Filipu i Jakovu (pokraj Biograda na Moru, Zadarska županija). Ima vlastiti obrt za grafički dizajn i vizualne komunikacije (Studio Orlović). Njegov grafički dizajn nedavno je na natječaju izabran za službeni logotip 1100. obljetnice krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju. Povod je to za razgovor s ovim umjetnikom, inače rodom iz Tomislavgrada.

Hrvoje, najprije Vam čestitamo na lijepo izrađenom logotipu.

Hvala lijepa.

Što je bila Vaša vodilja pri stvaranju ovoga logotipa i koliko je to bio izazovan ili zahtjevan posao, tim više jer ste podrijetlom iz kraljevskoga grada Tomislavgrada?

– Želio sam vizualno sumirati ovu manifestaciju kroz lik kralja Tomislava i brojeve 1100, kako bi sam vizual što direktnije komunicirao glavne odrednice i svrhu obilježavanja ovog događaja. Stilski sam htio da ovaj logotip ima određenu arhaičnost (s obzirom na vrijeme krunidbe), ali i da istovremeno izgleda moderno i prilagođeno današnjem načinu komunikacije. Uz sve to, imao sam na umu na koji će se način ovaj logotip koristit u različitim kontekstima, npr. da treba dobro izgledati na web stranici i društvenim mrežama, ali i da se s njim može napraviti fora promo majica koju će ljudi rado nositi.

Grafički dizajn je vrsta primijenjene umjetnosti. Što ta umjetnost podrazumijeva?

– Podrazumijeva kombiniranje tipografije, ilustracije, fotografije i tiska, kako bi se vizualnom komunikacijom prenijela neka ideja ili poruka, u svrhu informiranja, uvjeravanja ili educiranja. Toj dosta tehničnoj definiciji dodao bih kako dizajn, dobar dizajn(!), čini prostor oko nas (u analognom i digitalnom svijetu) ljepšim i boljim.

Kako postati grafički dizajner? Uz formalnu naobrazbu, koje vještine i talente trebaš imati i razvijati?

– Ja sam završio Dizajn na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, ali postoji isti i sličan smjer na drugim fakultetima (na Studiju dizajna pri Arkitektonskom fakultetu u Zagrebu, na umjetničkoj akademiji u Splitu isl…). Također, postoje različiti tečajevi na privatnim učilištima, a i brojne on-line edukacije.

Smatram da je jako važno poznavati principe vizualnih umjetnosti i komunikacije te tehnologiju (i stalno ju pratiti, učiti i prilagođavati se). Uz to, mlađim kolegama preporučujem da krenu što prije raditi (ja sam krenuo već na drugoj godini faksa), jer tako se najbrže uči, i brzo možete shvatiti koji dio struke vas najviše zanima, gdje možete najbolje napredovati, i u kakvom okruženju želite (ili ne želite) raditi. I svakodnevno crpiti kreativnost i inspiraciju – od kolega, uzora u struci, umjetnosti, glazbe, filma, malih životnih zadovoljstava…

Upoznajte nas s Vašim putem u svijet grafičkoga dizajna? Kada ste prepoznali/osjetili da je grafički dizajn za Vas?

– Svi klinci jako vole crtati, slikati i na neki način kreativno se izražavati, ali čini mi se da (u velikoj mjeri i zbog sustava obrazovanja) do 5. osnovne to kod većine nestane. Srećom, to se meni nikad nije dogodilo, imao sam očito konkretnu ljubav za to. Moji roditelji su me u tome podržavali – ćaća mi je uvijek donosio papir, mater kupovala knjige o umjetnosti i slikanju. Tako da sam već dosta rano znao čime ću se otprilike baviti, da će to sigurno biti nešto vezano za kreativnost ili umjetnost. Shvatio sam da će mi dizajn dati najveću fleksibilnost, posao i priliku za kreativu.

Koji je bio Vaš prvi službeni grafički rad?

– Iskreno, nisam siguran, bilo je to prije 15 godina. Čini mi se neki letak ili plakat za neku ‘sitnu’ lovu. Ali sjećam se prvog posla za ‘konkretnu’ lovu. Radio sam animacije u marketinškom odjelu jedne velike informatičke tvrtke. Iako sam zaradio (maloprije sam savjetovao mlađim kolegama da što prije krenu raditi da uče i shvate što žele i kako raditi), tada sam shvatio da ne želim raditi animacije i biti stalno u uredu, pogotovo ne u marketingu velikih firmi.

Koliko intenzivno se bavite grafičkim dizajnom i što sve kreirate, osmišljavate i oblikujete, tj. koje usluge nudi Vaš Studio?

– Jako volim svoj posao i predstavlja mi veliko zadovoljstvo. Sam sebi sam šef, pa puno toga sam i određujem, ali ponekad bude neki zahtjevan rok i velika količina posla za samo jednu osobu. Takve situacije nisu česte pa kad budu, izdržim. Radim dizajn vizualnih identiteta, web stranica, ambalaže, dizajn u izdavaštvu knjiga i publikacija, te dizajn za marketing. U sav taj dizajn najčešće uklapam ilustraciju, koja je moj najdraži medij. Osim suradnje s klijentima, imam i vlastite projekte na kojim radim, prodajem printeve svojih ilustracija.

Što Vas u ovoj umjetnosti najviše inspirira, ispunjava, motivira?

– Zadovoljstvo i proces stvaranja. Podrazumijeva istraživanje, učenje, suradnju… A onda sve to staviti na papir ili u program na računalu, skicirati, realizirati ideje. I na koncu – sretan i zadovoljan klijent.

Slažete li se s mišljenjem da je grafički dizajn posao za one umjetnike koji imaju i „nos za posao“?

– Razmišljao sam o tome hoću li upisati Akademiju, ali moram priznati da nisam iz straha što kasnije. Dizajn mi se učinio kao puno sigurnija opcija. Svojom ilustracijom se mogu dovoljno kreativno izraziti, bez opterećenja da svemu što stvaram moram pripisati određenu umjetničku vrijednost. Još uvijek smatram da sam za sebe dobro odabrao.
Definitivno nemam „nos za posao“. Više imam sreće – da me klijenti već nekako nađu, pa da jedan dobar posao nekako vodi u drugi… Taj sistem mi prolazi već dugo, ne znam koliko dugo još može. To je definitivno nešto na čemu još moram raditi!

Ilustrirali ste i neke knjige – poeziju, pa i naših tomislavgradskih autora.

– Da. Knjigu Brate… Ivane Skočibušić. Ivanu poznajem iz studentskih dana preko Udruge Duvnjaka Zagreb. I bila mi je baš čast što mi se javila da surađujemo na njenoj knjizi, pogotovo tako osobnoj knjizi.

Što najviše volite dizajnirati?

– U ovom se trenutku najviše bavim dizajnom vizualnih identiteta, pa mi je to veliki gušt. Volim dizajnirati korice knjiga, plakate, ambalažu… I digitalni dizajn, naravno. Zapravo volim sve. Ako se nečim i zasitim, idu novi projekt i izazovi…

Pretpostavljam da i kod grafičkih dizajnera vrijedi teorija o cjeloživotnome učenju?

– Da, svakako. Principi ostaju isti, ali trendovi i načini komunikacije se stalno mijenjaju, tehnologija napreduje. Umjetna inteligencija već je standard u mojoj struci, ali ipak se nadam da neće izdominirati.

Naše čitateljstvo će zasigurno zanimati kako ste se nastanili u Svetom Filipu i Jakovu, prije toga u Virovitici i kao često ste u duvanjskome kraju?

– U Virovitici sam završio zbog žene, koja je od tamo. Sada živimo u Svetom Filipu i Jakovu.
Kako smo bliže Duvnu, idemo dosta često. Većina moje obitelji živi u Duvnu i Roškom Polju.

Zora Stanić/Tomislavcity